Svakodnevno komuniciramo u privatnom i u poslovnom svijetu. No znamo li zaista komunicirati i aktivno slušati sugovornika?
Komunikacija je neophodna sastavnica svakodnevnog privatnog i poslovnog života. Ljudi komuniciraju i kada toga nisu svjesni. Komuniciramo iz mnogo različitih razloga. Komuniciranje rezultira namjeravanim, ali i nenamjeravanim učincima, te je komunikacija obično obostrana. Komuniciranje uključuje najmanje dvije osobe koje jedna na drugu utječu u nejednakoj mjeri. Komunikacija se dogodila i onda kada nije bila uspješna. Elementi procesa komunikacije su pošiljatelj, poruka i primatelj poruke. U komunikaciji sudjeluju pošiljatelj i primatelj poruke.
Pošiljatelj je osoba koja ima za priopćiti neku poruku ili informaciju koja bi trebala biti što jasnija i jednoznačnija, kako bi je primatelj poruke mogao što bolje razumjeti. Ukoliko pošiljatelj neiskomunicira poruku na adekvatan način, dolazi do šumova u kanalu i navedena poruka, koju je pošiljatelj uputio prema primatelju, postaje nejasna. Za što bolju komunikaciju potrebno je da svi komunikacijski elementi budu zadovoljeni. U društvenom svijetu, a posebno u poslovnoj komunikaciji, uspješna komunikacija je neophodna za ostvarivanje odnosa i razmjenu informacija. Uspješnom komunikacijom podrazumijeva se kada svi sudionici razgovora imaju jednako ili slično razumijevanje onoga što je izrečeno. Velika važnost se pridaje komunikaciji, ali isto toliko je važna i vještina slušanja.
Vještina slušanja definira se kao proces primanja, razumijevanja i reagiranja na određenu poruku koju govornik šalje. Slušanje je aktivan, a ne pasivan proces. U aktivnom slušanju pokazuje se istinski interes za slušanje i razumijevanje govornika, dok u pasivnom slušanju dolazi do nesigurnosti u razumijevanju onoga što govornik želi reći. Slušati nije isto što i čuti. Velik broj ljudi smatra se dobrim slušačima rođenima s vještinom slušanja i ne vide potrebu usavršavati se i učiti u ovome, tako naizgled prirodnom području. Iz tih razloga svakodnevno svjedočimo svađama i razmiricama koje nastaju upravo zbog nedostatka aktivnog slušanja. Slušanje nije automatsko.
Ukoliko neka tema nije zanimljiva, može se odglumiti slušanje sugovornika i uopće aktivno ne sudjelovati u slušanju. Odgovaranje na samu poruku je efikasnije kada se sugovornika sluša s razumijevanjem. Slušatelji ne odgovaraju uvijek jasno govorniku upravo iz razloga jer ne slušaju. Koliko puta se može i u svakodnevnom razgovoru čuti rečenica „Pa ti mene uopće ne slušaš!“. Ljudi su vrlo osjetljivi na znakove neslušanja premda ih nije uvijek lako primijetiti. U poslovnoj komunikaciji svakodnevno se susreću izazovi u percepciji i vještini slušanja bez obzira na kojoj se razini nalazimo.
Komuniciranje i vještina slušanja su međusobno povezane te jedna bez druge nikako ne mogu funkcionirati. Vrlo je važno raditi na sebi te učiti komunicirati, ali i aktivno slušati. Iako se naizgled čini da nam je komuniciranje i slušanje prirodno usađeno postavlja se pitanje je li to zaista tako?
Autor: Jurja Prpić
