Agencijski radnici, iako formalno zaposleni preko agencija za privremeno zapošljavanje, imaju određena prava propisana Zakonom o radu. Među njima su i prava na neoporezive naknade poput regresa, božićnice, uskrsnice i dara za djecu – ali uz jedan važan uvjet: sve ovisi o praksi poslodavca i ugovorenim pravima.
Agencija kao formalni poslodavac može, ali i ne mora isplatiti takve naknade. Nisu zakonski obvezne osim ako su ugovorene ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu. U praksi, ako krajnji korisnik (tvrtka kod koje agencijski radnik stvarno radi) isplaćuje ove naknade svojim radnicima, nije obvezan isto učiniti i za agencijske radnike – osim ako je to dogovoreno između agencije i klijenta.
Zato je važno da agencijski radnici detaljno prouče svoje ugovore i obrate se agenciji za pojašnjenje prava koja im pripadaju. Transparentnost i jasno definirani uvjeti mogu učiniti veliku razliku.
Što agencijski radnik može učiniti?
- Provjeriti ugovor o radu – sadrži li odredbe o isplatama dodataka.
- Zatražiti uvid u pravilnik o radu agencije – u njemu mogu biti navedene dodatne pogodnosti.
- Obratiti se sindikatu ili inspekciji rada – ako postoji sumnja u nepravilnosti.
- Razgovarati s agencijom – u nekim slučajevima korisnici usluga financijski sudjeluju u naknadama
Pravo agencijskog radnika na isplate regresa, božićnice i sličnih naknada ovisi isključivo o pravilima agencije kao poslodavca i dogovorenim uvjetima rada. Ne postoji automatska zakonska obveza da se te naknade isplaćuju, ali postoji mogućnost ako je to predviđeno ugovorima ili pravilnicima
