Prema Zakonu o radu Republike Hrvatske, agencije za privremeno zapošljavanje mogu s radnicima sklapati i ugovore na određeno, ali i na neodređeno vrijeme. Ugovor na neodređeno vrijeme s agencijom znači da je radnik u stalnom radnom odnosu s agencijom, a ona ga prema potrebi upućuje na rad kod različitih korisnika poslodavaca.
U tom radnom odnosu, iako radnik fizički radi kod jednog ili više korisnika, njegov formalni i zakonski poslodavac je agencija. Agencija je ta koja radniku isplaćuje plaću, obračunava doprinose, vodi radnu dokumentaciju i odgovorna je za poštivanje svih prava iz radnog odnosa. Korisnik kod kojeg radnik obavlja posao zapravo je samo “mjesto rada”, a ne poslodavac u pravnom smislu.
Bitna prednost ugovora na neodređeno vrijeme je u kontinuitetu radnog odnosa. Naime, kad radnik završi s radom kod jednog korisnika, a agencija još nema novog korisnika kod kojeg bi ga angažirala, radni odnos ne prestaje. Tijekom tog razdoblja između angažmana radnik i dalje ostaje zaposlen u agenciji. U takvim slučajevima, agencija mu je dužna isplatiti osnovnu plaću koja se ugovara upravo za razdoblja kada radnik ne obavlja konkretan posao kod korisnika, osim ako ugovorom nije drukčije određeno.
Takav oblik ugovora omogućuje radniku veću pravnu i financijsku sigurnost, jer ima stabilan radni odnos, stječe sva prava koja pripadaju radnicima na neodređeno vrijeme (kao što su otkazni rok, otpremnina, godišnji odmor i druga prava), te ne ovisi o svakom pojedinačnom angažmanu kod korisnika.
S druge strane, agencija preuzima određeni rizik i odgovornost jer radnika mora zadržati i u razdobljima kada nema konkretan posao kod korisnika. Ipak, ovakav oblik zapošljavanja koristi se u praksi, posebice kod agencija koje kontinuirano surađuju s većim brojem korisnika i mogu osigurati stabilne angažmane.
Zakonska osnova za ovakav radni odnos nalazi se u Zakonu o radu, posebno u člancima koji uređuju agencijsko zapošljavanje (čl. 45.a do 45.f). Također, Pravilnik o sadržaju ugovora o radu s agencijom za privremeno zapošljavanje dodatno definira obvezne elemente koje takav ugovor mora sadržavati, uključujući i dio o osnovnoj plaći koju radnik prima i u razdoblju kada nije upućen na rad kod korisnika.
U zaključku, sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme s agencijom za privremeno zapošljavanje je potpuno zakonito i uobičajeno, te predstavlja dobar model za one radnike koji žele radnu sigurnost, a pritom su fleksibilni po pitanju mjesta i korisnika rada.
